Dvadeset i sedam godina nakon katastrofe u nuklearnoj elektrani Černobil, ukrajinski se grad Pripjat još uvijek nije oporavio od posljedica najveće nesreće u povijesti korištenja nuklearne energije.
Podsjetimo, u 1:23 sati 26. travnja 1986. godine, nakon neuspješnog eksperimenta, došlo je do eksplozije na četvrtom reaktoru nuklearne elektrane Lenjin. Eksploziju su prvi uočili stanovnici tri kilometra udaljenoga Pripjata, grada na sjeveru Ukrajine koji je izgrađen za obitelji zaposlenika u nuklearnoj elektrani Černobil.
Glavni uzrok nesreće
Danas se sa sigurnošću može tvrditi da je glavni uzrok nesreće nesiguran dizajn sovjetskog nuklearnog reaktora te ljudska pogreška nedovoljno stručnih ljudi pri pokušaju uspostavljanja stabilizacije nad nepredviđenim radom tada destabiliziranog reaktora.
U incidentu je kontaminirano 144 tisuće kilometara kvadratnih na području Ukrajine, Bjelorusije i Rusije, a zračenju je izloženo najmanje sedam milijuna ljudi. Više od 30 osoba poginulo je na mjestu događaja, a od posljedica radijacije do sada je preminulo oko 400 tisuća ljudi.
Velike količine radioaktivnih čestica uzdigle su se na visinu od 1500 metara, і nošene vjetrom, krenule su prema Skandinaviji, zatim središnjoj i jugoistočnoj Europi. Sljedećih nekoliko dana vjetrovi su odnijeli preko 70% radioaktivnih čestica s mjesta nesreće prema Bjelorusiji koja je dodatne posljedice osjetila više nego sama Ukrajina. Peti dan nakon eksplozije, čestice su došle i do BiH.
Magnet za fotografe
Stručnjaci procjenjuju da kontaminirano područje neće biti naseljivo narednih 20 tisuća godina.
Čak i danas, 27 godina od nesreće, razina radioaktivnog zagađenja na tom je području izuzetno visoka. Pripjat, kao i Černobil, danas su gradovi duhova, u koji povremeno ulaze samo fotografi i snimatelji kako bi zabilježili mjesto na kojem je vrijeme stalo.
U derutnim zgradama nalaze se odbačene gas maske, dječje igračke, napušteni domovi i sablasna tišina koju primjećuju svi oni koji su imali priliku posjetiti Pripjat.
Nekoliko desetaka tisuća ljudi, koji su nekoć živjeli na tom području, danas život vode u drugim gradovima, daleko od svojih domova i bez namjere da se ikada vrate.
Ipak, postoje i oni koji su se usprkos svemu odlučili vratiti u svoje domove. Riječ je o nekolicini starijih i bolesnih ljudi koji žele umrijeti tamo gdje su rođeni.
Objavi komentar